Oblast planiranja i građenja u našoj sredini oduvek je posmatrana kao tehnički – građevinski problem, iako se zapravo radi o uspostavljanju fizičkih obrazaca za život ljudi i njihovu interakciju. U tom smislu, i regulativa iz ove oblasti odnosila se prevashodno na uređivanje osnovnih tehničkih pravila građenja, a arhitektonska organizacija prostora je ostajala u najvećoj meri neregulisana. U periodu usmerene stambene izgradnje, samo su u nekim slučajevima, poput izgradnje koju je finansirala JNA ili Grad Beograd, postojali pravilnici koji su definisali standarde i normative po kojima su projektovani stanovi, odnosno objekti. Oblast planiranja stambenih naselja i uređenja javnih prostora u tim naseljima nije bila regulisana ni na takav način. Danas, kada se stambena izgradnja zasniva u najvećem delu na tržišnim zakonitostima, praktično ne postoji nikakav važeći i obavezujući pravilnik ili drugi sličan dokument, kojim bi se jasno definisali minimumi ili optimumi prostornih uslova za normalan život ljudi. Kvalitet primenjenih rešenja ima trend stalnog opadanja, tako da smo suočeni sa apsurdnom činjenicom da je nivo koji su imali stanovi izgrađeni pre tridesetak godina za današnje pojmove nedostižan. Razlozi za takva kretanja nisu samo ekonomske prirode, već su i posledica diskontinuiteta projektantske aktivnosti, koja dostignuti nivo nije uspela da održi tokom krize devedesetih godina, budući da opšteprihvaćeni postulati uređenja prostora nisu bili pretočeni u obavezujuće norme. Studija o životnom standardu 2002/2007. [1] pokazuje da je struktura i opremljenost stanova siromašnih domaćinstava značajno lošija u odnosu na domaćinstva iznad granice siromaštva (koja većinom stanuju u objektima izgrađenim osamdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog veka – periodu koji navodimo kao vreme uređene stambene izgradnje). Studija pokazuje trend porasta udela novoizgrađenih stanova u ukupnom broju, te je stoga važno što pre urediti ovu oblast, kako se ne bi uvećavao fond neuslovnih objekata. [1] Studija o životnom standardu, Srbija 2002 – 2007. Beograd: Republički zavod za statistiku Srbije, 2008.
Active Citizens and Heritage Protection
Almaški kraj is a specific part of the centre of Novi Sad, characteristic not onlz for its rich heritage, but also for the demonstrated resolution of its residents to pr ...
Book: Women in Architecture
The Centre for Architecture Belgrade realized the Women in Architecture project during 2013. This book, as its result, showcases the work and experiences of women archite ...
Dear Old Bureaucrats
Branka Prpa et al., eds., To Live in Belgrade 1-6: Documents of Belgrade City Administration (Belgrade: Historical Archives of Belgrade, 2003-2008).The heading of this te ...
Knock on Wood
Centre for Architecture Belgrade supports the initiative of BINA festival under the title KNOCK ON WOOD. We believe this pavilion will be a place that will trigger many c ...
Architects to Prison!
Summer school of architecture takes place in Kotor again this year, traditionally in a prison where, probably, we all belong. Architecture Prison Summer Scho ...
FACEBOOK
LINKEDIN
NEWSLETTER
CONTACT